Ovih dana porodica Bjelošević iz Zenice pokušava reaktivirati slučaj nestanka sina i brata Alena, koji bi danas trebao imati dvadeset sedam godina. Lamija Bjelošević (25) nije se ni rodila kada je nestao njezin brat Alen.
- Odrasla sam u obitelji u kojoj je svakodnevna tema razgovora bila njegov nestanak. Slušajući priče o Alenu upoznala sam ga, znam svaki detalj, te sam se odlučila da aktivno krenem i ja u potragu za bilo kakvom viješću šta se moglo dogoditi, kaže nam na početku razgovora za "Dnevni avaz" Lamija.
Šestog aprila 1986. godine tada četverogodišnji Alen sa devet godina starijim bratom Adnanom i nekoliko vršnjaka se igrao blizu obale rijeke Bosne u zeničkom neselju Bilmišće. Kuća im je udaljena tridesetak metara od rijeke, na čijoj obali je u tom trenutku bilo desetak ribara , među njima i Alenov tata Tahir i amidža Šerif.
- Adnan se na trenutak odvojio od Alena i krenuo u kuću da od majke Lejle da im uzme po šnitu kruha. Nije unutra bio ni minut, a kad se vratio na ulicu, niko od djece nije mogao reći gdje je Alen. Ubrzo su otac, amidža i ostali krenuli u potragu, a jedan od radnika koji su radili na rekonstrukciji obližnjeg drvenog mosta je našao uz obalu Alenovu loptu.
Mogućnost da se utopio je naša porodica odmah odbacila, jer je u to vrijeme rijeka bila toliko plitka da je i Alen mogao pregaziti. Teško da utapanje ne bi vidio netko od ribolovaca, a ronioci su mjesec dana pregledali svaki centimetar rijeke. Nikada, dvije decenije poslije, nije pronađen nijedan ostatak tijela, odjeće ili bilo šta što je pripadalo Alenu, nigdje nizvodno, kaže njegova sestra, i danas sumnjajućid a je moglo doći do utapanja.
Porodica Bjelošević kaže da je Alen bio radoznao četverogodišnjak i da je volio razgovarati i propitkivati nepoznate osobe, koji bi naišli njihovom ulicom.
- Porodica smatra da ga je neko ukrao, odvezao, a loptu bacio u rijeku, jer da je drukčije, nekad bi naišli na neki trag. Po opisu, Alen je imao karakterističnu resicu desnog uha, koja je u potpunosti srasla i za centimetar se razlikovala od lijevog uha, kaže Lamija. Proteklih godina, imali smo poluinformacije određenih žena, te ljudi, koji su nam davali određene tragove, što nas održava u tvrdnji da je živ, kaže njegova sestra Lamija, koja je pozvala da svi koji imaju bilo kakvu informaciju o njenom nestalom bratu, jave se na telefon 061240166.
- Odrasla sam u obitelji u kojoj je svakodnevna tema razgovora bila njegov nestanak. Slušajući priče o Alenu upoznala sam ga, znam svaki detalj, te sam se odlučila da aktivno krenem i ja u potragu za bilo kakvom viješću šta se moglo dogoditi, kaže nam na početku razgovora za "Dnevni avaz" Lamija.
Šestog aprila 1986. godine tada četverogodišnji Alen sa devet godina starijim bratom Adnanom i nekoliko vršnjaka se igrao blizu obale rijeke Bosne u zeničkom neselju Bilmišće. Kuća im je udaljena tridesetak metara od rijeke, na čijoj obali je u tom trenutku bilo desetak ribara , među njima i Alenov tata Tahir i amidža Šerif.
- Adnan se na trenutak odvojio od Alena i krenuo u kuću da od majke Lejle da im uzme po šnitu kruha. Nije unutra bio ni minut, a kad se vratio na ulicu, niko od djece nije mogao reći gdje je Alen. Ubrzo su otac, amidža i ostali krenuli u potragu, a jedan od radnika koji su radili na rekonstrukciji obližnjeg drvenog mosta je našao uz obalu Alenovu loptu.
Mogućnost da se utopio je naša porodica odmah odbacila, jer je u to vrijeme rijeka bila toliko plitka da je i Alen mogao pregaziti. Teško da utapanje ne bi vidio netko od ribolovaca, a ronioci su mjesec dana pregledali svaki centimetar rijeke. Nikada, dvije decenije poslije, nije pronađen nijedan ostatak tijela, odjeće ili bilo šta što je pripadalo Alenu, nigdje nizvodno, kaže njegova sestra, i danas sumnjajućid a je moglo doći do utapanja.
Porodica Bjelošević kaže da je Alen bio radoznao četverogodišnjak i da je volio razgovarati i propitkivati nepoznate osobe, koji bi naišli njihovom ulicom.
- Porodica smatra da ga je neko ukrao, odvezao, a loptu bacio u rijeku, jer da je drukčije, nekad bi naišli na neki trag. Po opisu, Alen je imao karakterističnu resicu desnog uha, koja je u potpunosti srasla i za centimetar se razlikovala od lijevog uha, kaže Lamija. Proteklih godina, imali smo poluinformacije određenih žena, te ljudi, koji su nam davali određene tragove, što nas održava u tvrdnji da je živ, kaže njegova sestra Lamija, koja je pozvala da svi koji imaju bilo kakvu informaciju o njenom nestalom bratu, jave se na telefon 061240166.
Postovi
