Četrdesetogodišnji Jasmin Hodžić oslobođen je protekle sedmice presudom Županijskog suda u Rijeci, Hrvatska, koji je nepobitno utvrdio da on nije osoba za kojom tragaju policijski organi susjedne države. On se još prije tri godine našao se iznenada u neugodnoj situaciji da mora dokazivati, i to u inostranstvu, da nije diler droge!
Nezaposleni Zeničanin, koji porodicu prehranjuje kao kolporter "Avazovih" izdanja, optužen je pred Županijskim sudom u Rijeci, Hrvatska, da je sa još dva Riječanina organizovao prijenos i prodaju droge na tamošnjem tržištu. Kaže da je mjesecima odugovlačio da ispriča svoju muku, jer se "bojao da navuče pravde dilere droge na vrat". - Kad je sud odbio žalbu po optužbi, odlučio sam se progovoriti javno, neka cijela Bosna zna, a i Hrvatska. Nikad u životu nisam bio u Rijeci. Zadnji put sam u Hrvatskoj bio prije rata, kad je Čelik igrao sa splitskim Hajdukom. Imam nepokretnu majku i bolesnog brata i Zenicu nis
am napustio desetak godina, kaže Jasmin, dodajući da je bio spreman da pred sud dovede sav komšiluk sa Bilmišća da posvjedoči da nije decenijama napustio ovaj dio Zenice, a kamoli Bosnu.- Te ljude iz optužnice uopće ne znam. Drugooptuženi Boris Petkućinski (32) je dao izjavu riječkom sudu da je "najmanje pet puta od 1999. do 2003. kupovao drogu od mene", ali je kazao da se zovem Jasmin Hadžić, te je dao broj telefona i adresu moje rodice Sanele, koja živi na drugoj adresi, kaže nam Jasmin.
Njegov advokat Ramo Ajkić napominje da je, ipak, na kraju sve dobro završilo, iako je ovo najbolji primjer kako "mali čovjek" može iznenada da se nađe pred nepoštenom državnom mašinerijom. Interpol je provjeravajući podatke "ispravio" njegov iskaz u prezimenu, broju telefona, adresi, a sud sve to prihvatio. - Rekao sam sutkinji da me terete na isti način kad bi njoj kući došla optužnica da je srušila tornjeve u Nju Jorku, a ona u životu nije bila u SAD, kaže ogorčeni Hodžić, ističući da je taj narkoman mogao prijaviti da "mu drogu dostavlja Halid Bešlić, na internetu naći adresu i broj telefona i to je to", kaže Jamsin.
- Radilo se užasnoj konstrukciji. Bilo koji građanin BiH se tako može procesuirati, bez prepoznavanja, pa granična služba Republike Hrvatske nema niti jedan Jasminov ulazak u Hrvatsku, a nema jer on nije nikada ni vadio bh. pasoš, jer brine o majci i bratu. U tom periodu se samo na pasoš ulazilo u Hrvatsku. Šta još treba reći osim da se radi o užasnoj grešci hrvatskog pravosuđa i bh. Interpola, nadamo se nenamjernoj, kaže Ajkić.
Istraga protiv Hodžića (tada imenovanog kao "Hadžić") je pokrenuta u junu 2005. godine, a uz njega su optuženi Riječani Daniel Smail (34) i Boris Petkućinski (32). Tokom istrage saslušano je nekoliko svjedoka, koji su, sve do zadnjeg, izjavili da Hodžića i Petkućinskog nikad nisu vidjeli zajedno, niti je iko od osumnjičenih ili svjedoka prepoznao Hodžića kao "traženo lice".
Nezaposleni Zeničanin, koji porodicu prehranjuje kao kolporter "Avazovih" izdanja, optužen je pred Županijskim sudom u Rijeci, Hrvatska, da je sa još dva Riječanina organizovao prijenos i prodaju droge na tamošnjem tržištu. Kaže da je mjesecima odugovlačio da ispriča svoju muku, jer se "bojao da navuče pravde dilere droge na vrat". - Kad je sud odbio žalbu po optužbi, odlučio sam se progovoriti javno, neka cijela Bosna zna, a i Hrvatska. Nikad u životu nisam bio u Rijeci. Zadnji put sam u Hrvatskoj bio prije rata, kad je Čelik igrao sa splitskim Hajdukom. Imam nepokretnu majku i bolesnog brata i Zenicu nis
am napustio desetak godina, kaže Jasmin, dodajući da je bio spreman da pred sud dovede sav komšiluk sa Bilmišća da posvjedoči da nije decenijama napustio ovaj dio Zenice, a kamoli Bosnu.- Te ljude iz optužnice uopće ne znam. Drugooptuženi Boris Petkućinski (32) je dao izjavu riječkom sudu da je "najmanje pet puta od 1999. do 2003. kupovao drogu od mene", ali je kazao da se zovem Jasmin Hadžić, te je dao broj telefona i adresu moje rodice Sanele, koja živi na drugoj adresi, kaže nam Jasmin.Njegov advokat Ramo Ajkić napominje da je, ipak, na kraju sve dobro završilo, iako je ovo najbolji primjer kako "mali čovjek" može iznenada da se nađe pred nepoštenom državnom mašinerijom. Interpol je provjeravajući podatke "ispravio" njegov iskaz u prezimenu, broju telefona, adresi, a sud sve to prihvatio. - Rekao sam sutkinji da me terete na isti način kad bi njoj kući došla optužnica da je srušila tornjeve u Nju Jorku, a ona u životu nije bila u SAD, kaže ogorčeni Hodžić, ističući da je taj narkoman mogao prijaviti da "mu drogu dostavlja Halid Bešlić, na internetu naći adresu i broj telefona i to je to", kaže Jamsin.
- Radilo se užasnoj konstrukciji. Bilo koji građanin BiH se tako može procesuirati, bez prepoznavanja, pa granična služba Republike Hrvatske nema niti jedan Jasminov ulazak u Hrvatsku, a nema jer on nije nikada ni vadio bh. pasoš, jer brine o majci i bratu. U tom periodu se samo na pasoš ulazilo u Hrvatsku. Šta još treba reći osim da se radi o užasnoj grešci hrvatskog pravosuđa i bh. Interpola, nadamo se nenamjernoj, kaže Ajkić.
Istraga protiv Hodžića (tada imenovanog kao "Hadžić") je pokrenuta u junu 2005. godine, a uz njega su optuženi Riječani Daniel Smail (34) i Boris Petkućinski (32). Tokom istrage saslušano je nekoliko svjedoka, koji su, sve do zadnjeg, izjavili da Hodžića i Petkućinskog nikad nisu vidjeli zajedno, niti je iko od osumnjičenih ili svjedoka prepoznao Hodžića kao "traženo lice".
Postovi
