ZIMSKA NOĆ by Mario Z.

Ovaj grad pada u tamu i sivilo i svaka iskra koja je i nekada postojala se gasi. Ljudi su tako postali ravnodušni i pasivni da to ni sami ne primjećuju. Nema vise te živosti i radosti, nema tih slavlja i veselja, nasmijanih lica i punih trbuha. Ljudi hodaju pognute glave poput utvara, kriju poglede i žive u nekom svom svijetu. Ulice, sablasno puste i okovane ledom, čekaju neku žrtvu da joj spletu noge i povuku u ponor sivila i tuge. I kratka dječija radost koju donese prvi snijeg biva prekinuta hladnoćom i sivim prekrivačem sto ga preko noci prevuče Mittal i nasu zimsku idilu pretvori u mrak.
I dok noću šetam preko mosta i pitam se gdje nestade taj zenički ponos, hladni vjetar šiba mi lice a nos nagriza sumpor sto ga iskašljava Zenica iz dubine pluća. Nekad se Starom Čaršijom širio miris kafe i kolača a danas moje uši para tupi prizvuk Turbo Folka i grupe maloljetnika koji se tuku na ćošku ulice.
Prolazim kraj muzeja i vidim istih 20 lica koje sam vidio dan ranije ispred pozorišta. Zar je naša kulturna elita spala na 20 ljudi?! Zar je moguće da je naš grad spao na ovo?! Isti ljudi u galeriji, na promociji nove knjige, u pozoristu... Isti fotografi ih slikaju a oni se smjeskaju i poziraju. ali ni taj osmijeh nije kao sto je nekad bio. to je onaj tuzni, kiseli osmjeh svjestan stanja u kome se nalazi. Svjestan da je ovaj grad pao u ponor.
U srcu grada leži naš ponos, naše Bilino Polje. Ali i ono nije kao što je nekad bilo. I njega ubija činjenica da je prvak BIH klub koji ima posjetu od 650 navijača po utakmici. I njemu to smeta i njega to boli.
Idem dalje prema plućima grada zatrovanim nikotinom iz Indije. Pluća, pocrnjela od dima i katrana, svakim svojim izdisajem izbacuju iz sebe bol, tugu i nemoć našeg grada. I dok cijelu noć bljuju vatru i izgedaju kao da ih muči neka teška žgaravica, ostatak našeg grada trpi.
A ljudi i dalje šute. I dalje hodaju pognute glave i misle kako to nije njihov problem. Grijanja nema i ko zna do kad ga neće biti, Mittal nas truje svakog dana, recesija već kuca na vrata, porezi rastu a primanja smanjuju. Ali izgleda ni to nije dovoljno Zeničanima da kažu DOSTA! Pa ljudi moji gdje vam je granica????