Tridesetosmogodišnji Goran Dubočanin sa Sokoca tvrdi da je otrovan krajem prošle godine u Kazneno - popravnom zavodu Doboj, nakon čega su mu nadljudskim naporima ljekari Kliničkog centra Banja Luka - Paprikovac spasili život, a da šest mjeseci nakon incidenta u KPZ, Okružno tužilaštvo Doboj i uprava KPZ nisu pokrenuli istragu o pokušaju ubistva. On i njegova supruga Milojka, koji su kontaktirali našu reda
kciju, nadajući se, kako kažu da će, kad istina dođe do medija, reagovati nadležni.
Vrhovni sud Federacije BiH odbio je žalbe odbrane i tužilaštva, te krajem 2006. potvrdio presudu Kantonalnog suda u Zenici kojom je u septembru 2005. godine Goran (Slobodana) Dubočanin sa Sokoca oglašen krivim za saučesništvo u razbojništvu u poslovnici «ABS» banke u Brezi, 11. decembra 2004. godine. On je tada osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina i šest mjeseci, a nakon toga mu je suđeno i za drugi slučaj razbojništva, na Kantonalnom sudu u Sarajevu, nakon čega je upućen na izdržavanje jedinstvene osmogodišnje kazne u dobojski zatvor. U međuvremenu, Vrhovni sud FBiH "veže" još jednu presudu, te ga osuđuje na jedinstvenu kaznu od dvanaest i po godina zatvora, te ga iz Doboja premješta na izdržavanje kazne u zatvor Tunjice kod Banja Luke.- U zatvoru nisam imao problema, ni sa kim, niti bilo ko sa mnom. Najveći problem je što su krivci i učesnici pljačke, svi do jednog, oslobođeni jer su kao sarađivali sa policijom, prevalivši sve na mene. Pošto u zatvoru nemam neprijatelja, vjerujem da su odgovorni za trovanje van zidina zatvora, kaže u poruci koja nam je dostavljena, Goran Dubočanin.
Njegova supruga Milojka tvrdi da je Goran nakon trovanja, 5. novembra prošle godine, smršao dvadeset i pet kilograma, a nekadašnji sportista i bilder, danas je "prepolovljen", jer se nikad nije oporavio od kliničke smrti i kome, u kojoj je bio nakon trovanja. - Iznenada mu je omogućeno da koristi pogodnosti i da ode na dopust, od četiri dana. Kad se vratio, trovanje morfijem u hrani, kako su utvrdili banjalučki ljekari, dogodilos e nekoliko sati po povratku. On se sjeća da je sjedio u ćeliji i samo pao. Bio je u komi, ljekari su kontatovali kliničku smrt i utvrdili da je otrovan morfijem, kaže njegova supruga. Ljekari iz Banja Luke zahtjevali su da Dubočanin bude smješten na intenzivnu njegu dobojske bolnice, ali je on vraćen u ćeliju, da bi u šest mjeseci od povratka triput pisao policiji RS i Okružnom tužilaštvu Doboj, tražeći pokretanje istrage o trovanju, svaki put bez odjeka. - Na kraju se odlučio da uputi zahtjev Visokom sudskom tužilačkom vijeću i ombudsmenima, jer valjda neko u državi može natjerati policiju i tužilaštvo, ali i upravu zatvora u Doboju, da rade svoj posao, kaže Goranova supruga. I pored višednevnih pokušaja, u Okružnom zatvoru Doboj, Okružnom
tužilaštvu Doboj i nadležnom ministarstvu RS nismo dobili zvanični komentar ovog slučaja, te koje su mjere poduzete.
- Dubočaninu je pozlilo dva sata nakon povratka u zatvor. Pri ulasku sa dopusta mu je dopušten unos hrane, jer se vraćao sa slave. I pored višednevne istrage i saslušavanja, niti je on potvrdio da je uzeo nešto hrane od drugih osuđenika, niti se bilo kome drugome bilo šta dogodilo, pa je sasvim moguće da je otrovanu hranu unio, a šta još nezakonito sa njom, nije utvrđeno. Na svoj zahtjev je, po povratku iz bolnice, počeo raditi u zatvorskoj kuhinji, te ne stoji ni tvrdnja da mu nije pružena zdravstvena zaštita. Uprava KPZ-a je poslala dopis Tužilaštvu, ali uzrok trovanja sigurno nije u zatvoru, nego u onome što je on unio. To je kulminacija njegovih nastojanja da kaznu služi u Doboju, a ne Banjoj Luci, gdje je prebačen nakon posljednje presude Vrhovnog suda FBiH, kaže naš sagovornik upućen u istragu o trovanju iz Uprave KPZ Doboj.
kciju, nadajući se, kako kažu da će, kad istina dođe do medija, reagovati nadležni.Vrhovni sud Federacije BiH odbio je žalbe odbrane i tužilaštva, te krajem 2006. potvrdio presudu Kantonalnog suda u Zenici kojom je u septembru 2005. godine Goran (Slobodana) Dubočanin sa Sokoca oglašen krivim za saučesništvo u razbojništvu u poslovnici «ABS» banke u Brezi, 11. decembra 2004. godine. On je tada osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina i šest mjeseci, a nakon toga mu je suđeno i za drugi slučaj razbojništva, na Kantonalnom sudu u Sarajevu, nakon čega je upućen na izdržavanje jedinstvene osmogodišnje kazne u dobojski zatvor. U međuvremenu, Vrhovni sud FBiH "veže" još jednu presudu, te ga osuđuje na jedinstvenu kaznu od dvanaest i po godina zatvora, te ga iz Doboja premješta na izdržavanje kazne u zatvor Tunjice kod Banja Luke.- U zatvoru nisam imao problema, ni sa kim, niti bilo ko sa mnom. Najveći problem je što su krivci i učesnici pljačke, svi do jednog, oslobođeni jer su kao sarađivali sa policijom, prevalivši sve na mene. Pošto u zatvoru nemam neprijatelja, vjerujem da su odgovorni za trovanje van zidina zatvora, kaže u poruci koja nam je dostavljena, Goran Dubočanin.
Njegova supruga Milojka tvrdi da je Goran nakon trovanja, 5. novembra prošle godine, smršao dvadeset i pet kilograma, a nekadašnji sportista i bilder, danas je "prepolovljen", jer se nikad nije oporavio od kliničke smrti i kome, u kojoj je bio nakon trovanja. - Iznenada mu je omogućeno da koristi pogodnosti i da ode na dopust, od četiri dana. Kad se vratio, trovanje morfijem u hrani, kako su utvrdili banjalučki ljekari, dogodilos e nekoliko sati po povratku. On se sjeća da je sjedio u ćeliji i samo pao. Bio je u komi, ljekari su kontatovali kliničku smrt i utvrdili da je otrovan morfijem, kaže njegova supruga. Ljekari iz Banja Luke zahtjevali su da Dubočanin bude smješten na intenzivnu njegu dobojske bolnice, ali je on vraćen u ćeliju, da bi u šest mjeseci od povratka triput pisao policiji RS i Okružnom tužilaštvu Doboj, tražeći pokretanje istrage o trovanju, svaki put bez odjeka. - Na kraju se odlučio da uputi zahtjev Visokom sudskom tužilačkom vijeću i ombudsmenima, jer valjda neko u državi može natjerati policiju i tužilaštvo, ali i upravu zatvora u Doboju, da rade svoj posao, kaže Goranova supruga. I pored višednevnih pokušaja, u Okružnom zatvoru Doboj, Okružnom
tužilaštvu Doboj i nadležnom ministarstvu RS nismo dobili zvanični komentar ovog slučaja, te koje su mjere poduzete.- Dubočaninu je pozlilo dva sata nakon povratka u zatvor. Pri ulasku sa dopusta mu je dopušten unos hrane, jer se vraćao sa slave. I pored višednevne istrage i saslušavanja, niti je on potvrdio da je uzeo nešto hrane od drugih osuđenika, niti se bilo kome drugome bilo šta dogodilo, pa je sasvim moguće da je otrovanu hranu unio, a šta još nezakonito sa njom, nije utvrđeno. Na svoj zahtjev je, po povratku iz bolnice, počeo raditi u zatvorskoj kuhinji, te ne stoji ni tvrdnja da mu nije pružena zdravstvena zaštita. Uprava KPZ-a je poslala dopis Tužilaštvu, ali uzrok trovanja sigurno nije u zatvoru, nego u onome što je on unio. To je kulminacija njegovih nastojanja da kaznu služi u Doboju, a ne Banjoj Luci, gdje je prebačen nakon posljednje presude Vrhovnog suda FBiH, kaže naš sagovornik upućen u istragu o trovanju iz Uprave KPZ Doboj.
Postovi
