Područje, ali i šira okolina Zenice, jako je bogata rudama, najviše ugljem. Pored rudnika, Stare jame, Raspotočja i Stranjana postoji još dvadesetak ilegalnih. Te ilegalne rudnike kopaju mještani nekoliko okolnih sela, najčešće jedan pored drugog, a najaktivniji su oni iznad zeničke Rače između sela Jagodići i Gradište.
Porodičan čovjek
Rudnici su dubine i do tridesetak metara, a u njih mještani ulaze bez ikakve opreme i zaštite, sa lopatom, kolicima i svijećom u ruci. Jedan od bivših ilegalaca, koji se prije pet godina prestao baviti kopanjem rude na ovaj način je Enes Skomorac.
Enes je porodičan čovjek. Otac jednog djeteta. Kako kaže rat ga je natjerao na ilegalni rad, jer se u to vrijeme jedino uspjevao za neke sitne novce prodat ugalj i na taj način zaradit.
- Da bi se jedna jama iskopala potrebno je nekoliko mjeseci, aktivnog i svakodnevnog rada. Zna se desiti, da se rupa kopa i po desetak metara, a da se ne pronađe ugalj i onda uzalud sav trud i rad - kazao je Skomorac.
Bez povreda
Enes je jedan od prvih mještana koji je počeo sa kopanjem uglja, a počelo se na Hasanovom brdu. Kaže nam da nije imao nikada većih povreda, jer je bio pažljiv pri postavljanju građe i zaštitnih greda u jami. Nesreće su se događale njegovim kolegama.
- Bilo je nesreća u kojim pukne građa i zatrpa radnika. Ukoliko je bilo mještana (jama do jame), bivali su spašeni, a kada nisu, ginuli su. Nesreće su se najviše događale u okviru ratnog doba, jer tada se nije brinulo o kvalitetu zaštite, već samo o količini iskopanog uglja i zaradi - dodaje Enes.
Skomorac je trenutno zaposlen u Gradskom groblju Zenica, a kako kaže nikom ne bi poželio rad u ovakvoj vrsti uslova i rudnika.
Vreća uglja pet maraka
Ugalj koji se vadi iz ovih ilegalnih rudnika vozi se do sita. Na situ on se prečišćava, sitniji propada kroz rešetku, krupniji ostaje te se pakuje u vreće pa transportuje kupcima. Jedna vreća uglja kod ilegalaca košta pet maraka, a da bi se napunila jedna vreća potrebno je oko pola sata rada.
Tekst je preuzet iz bh. dnevnika "as"...
Postovi
