Umjesto da bude brend broj jedan u ovom gradu, pa i šire, Čelik je godinama talac neprincipijelne klupske politike, ako se ovakvo stanje i može nazvati politikom. Primjera „bezglavosti“ bezbroj je. Dana 29. maja ove godine tadašnji potpredsjednik, Ismet Sarajlić na press konferenciji objavio je kako je sa Ivom Ištukom, šefom struke, postignut dogovor o saradnji na još dvije godine. Sav ozaren, dan uoči utakmice na Koševu, protiv Sarajeva, kada Čelik pobjedom osigurava plasman u Kup UEFA, Ištuk izjavljuje kako u Čeliku ostaje s ciljem da u naredne dvije godine klub bude u vrhu Premijer lige BiH. „Ubije
đen sam da ćemo osvojiti titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Napravićemo klub koji kada izađe u Evropi neće biti kanta za nabijanje“, uz odobravanje Sarajlića, izjavio je tada Ištuk. Mjesec dana kasnije, Čelik je iz Intertoto kupa eliminisan od OFK Grbalj, kluba iz mjesta koje broji 911 stanovnika! Potpredsjednik Sarajlić „preko noći“ nestaje iz kluba, a Ištuk pravi čistku. Nakon što je par mjeseci ranije, Cibaliji poklonio mladog reprezentativca Adina Džafića (čiji menadžer i danas u Čeliku ima trojicu svojih igrača), Ištuk protjeruje napadače: Zorana Novakovića i Adnana Mašića. Ne trebaju mu ni Mahir Karić, Haris Zatagić, Emir Jusić, Armin Imamović... Golmana Jasmina Burića beskrupulozno se pokušava prodati, ne vodeći nikakvog računa o kredibilitetu Čelika ali i samog mladića. Istovremeno, jedini igrač koji je imao konkretnu ponudu od k
oje bi i Čelik konačno nešto zaradio, Emir Hadžić primoran je ostati. Da stvar bude gora, Hadžić koji je jedini klasični napadač, zbog povrede je više bio van, nego na terenu. U pola jeseni ekipa ostaje bez navalnog igrača, a kako bi se neko ili nešto spasilo, za velike novce dovode se dvojica isluženih igrača, koji nisu slučajno u to doba godine bez angažmana. Ne želimo umanjiti stručnost i dobre namjere Ive Ištuka ali čovjek iskusan poput njega, uvidio je s kim ima posla zbog čega se i ponašao kako se ponašao. Za nagradu je dobio titulu prvog sportskog direktora Čelika u njegovog bogatoj historiji, što je mjesto koje godinama čekaju igračke i ljudske veličine stasale na Bilinom polju.
Kroz Čelikove redove godišnje prodefiluje 30 do 40 igrača, na kojima klub ne može ništa zaraditi. Ne treba izmišljati toplu vodu da bi se shvatilo kako u današnjem modernom nogometu osim znanja treba imati i – brzinu. Samo igrač koji ima motoriku, brzinu, lako osvaja prostor, stvara prednost nad protivnikom već u prvom koraku, ima budućnost. Samo na brzim, agresivnim, moćnim nogometašima, ne sporim, bez obzira na znanje, Čelik može graditi budućnost. Zbog toga, pravo na odabir igrača koji će konačno donijeti dobro zeničkom nogometu, treba povjeriti kvalitetnom stručnjaku, koji neće podleći pristisku od raznoraznih lobija i menadžera koji misle da od prelaznog roka do prelaznog roka za male pare mogu kupiti Čelik.
A taj Čelik, kojeg još uvijek, bez obzira šta su pojedinci prethodnih godina zarad vlastitih sitnih interesa radili, vani još uvijek cijene. U Puli, Beogradu, Rijeci, Mariboru, Vinkovcima, Splitu... odavno su zainteresovani za utakmice sa Čelikom i ljudi koji vode klub s Bilinog polja trebaju znati da bi veću korist Čelik imao od tih utakmica, nego „prijateljskih“ susreta po Kupresu, Blagaju i mjesnim zajednicama u okolini, gdje se mrzi sve što je iz Zenice.
by Armin Mujkić
Postovi
