Vlasnici pet kompanija koje pune i proizvode mineralne vode i sokove sa područja Ze - do kantona, uputili su očajnički apel organima ZDK i Federacije, u kojem ih pozivaju da spase domaće proizvođače ili će do kraja godine svi zatvoriti svoje kapacitete, te otpustiti radnike. 
Kompanije Tešanjska vrela, Celvik, Princess, Vin-Mis i Iriškić susreću se, samo u Federaciji, sa tridesetak nelegalnih eksploatacija voda i punionica, nelojalnim uvozom mineralnih i drugih voda u prošloj godini, te "nametima na namete" za ionako sitne količine izvoza na svjetsko tržište. Zato i ne čudi da uvoz voda u BiH u prošloj godini premašio 133 miliona KM i godišnje raste po 20 miliona KM, dok je cjelokupan izvoz mineralnih voda iz BiH sve manji i lani je bio oko 15 miliona KM.
- Naknada Agenciji za sliv rijeke Save po kubnom metru je sa pet feninga po kubiku povećana na dvije KM, što je uvećanje od 40 puta. Tu cijenu prati i cijena eksploatacije i koncesije, koja se plaća Kantonu. Povrh svega, jedino proizvođači voda plaćaju naknade i koncesije po teoretskom protoku, kapacitetu, dok eksploatacija kamena se plaća po izvezenom kamionu, a ne po količini kamena u brdu, kaže Ibro Omerbašić, vlasnik "Tešanjskih vrela".
Vlasnici pet kompanija su na sastanku sa kantonalnom ministricom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ZDK Mirzetom Džonlagić predložili da do kraja godine "stave ključ u bravu" ili država, Federacija, Kanton otkupe njihova ulaganja u infrastrukturu i mašine, da se izvrši procjena i da oni fabrike i radnike "poklone" državi, da bi ona formirala Javna preduzeća ako misli da se može iole rentabilno poslovati uz ovakve namete. Ministrica Džonlagić je, rečeno je nakon sastanka, potvrdila da će svaku inicijativu za smanjenje ili nepoklapanje nameta na proizvođače, te njihove inicijative za olakšice radi izvoza, proslijediti Vladi ZDK na razmatranje.
- Najnoviji namet koji nam pokušavaju naturiti, nakon onih iz koncesija, vodonaknada, akciza, jeste Zakon o rudarstvu, koji je usvojen u Nacrtu u federalnom Parlamentu. Po njemu, tražiće nam rudarske šljemove, glavni rudarski projekat, vjerovatno i rudarske inžinjere, imaćemo sve procedure kao da smo otvorili rudnik, pa je čak pored toga što već plaćamo koncesiju i naknade, predviđeno i po ovom Zakonu da plaćamo "korištenje prirodnih resursa", što je apsurd nad apsurdima, kaže Emir Omerbašić, vlasnik "Celvika".
- Sokovi su akcizna roba i mi smo opterećeni akcizom, dok je vinarski lobi izdejstvovao da, zbog navodne zaštite domaće proizvodnje, vino bude svrstano u prehranu, a sokovi, koje pije cijela populacija, to nisu. Umalo su nam nedavno naturili akcizu i na flaširanu vodu, što bi bio presedan u svijetu, bili bi prva država. Odgovorno tvrdim da dio Parlamenta i vlada u ovoj državi svjesno idu na uništavanje domaće proizvodnje, kaže Ibro Omerbašić.
- Trgovački lanci sa centralama u okolnim državama imaju svoje proizvođače, direktne ili indirektne. Evo kako se istjeruju bh. proizvođači. Od nas se traži 200 KM mjesečno da postavimo paletu sa našom vodom usred prodavnice, šoping centra. Sva prodajna vrijednost vode na toj paleti je oko ili ispod te cijene. Trebali bi prodati 10-12 paleta vode da bi se samo isplatilo prodajno mjesto. Ostale su nam akcize, koncesije, naknade, porezi, plaće, obaveze, prijevoz, pakovanja, ambalaža. Ili ključ u bravu. Oni nas svjesno gase, da bi ekonomski okupirali BiH, kaže Emir Omerbašić.
Kompanije Tešanjska vrela, Celvik, Princess, Vin-Mis i Iriškić susreću se, samo u Federaciji, sa tridesetak nelegalnih eksploatacija voda i punionica, nelojalnim uvozom mineralnih i drugih voda u prošloj godini, te "nametima na namete" za ionako sitne količine izvoza na svjetsko tržište. Zato i ne čudi da uvoz voda u BiH u prošloj godini premašio 133 miliona KM i godišnje raste po 20 miliona KM, dok je cjelokupan izvoz mineralnih voda iz BiH sve manji i lani je bio oko 15 miliona KM.
- Naknada Agenciji za sliv rijeke Save po kubnom metru je sa pet feninga po kubiku povećana na dvije KM, što je uvećanje od 40 puta. Tu cijenu prati i cijena eksploatacije i koncesije, koja se plaća Kantonu. Povrh svega, jedino proizvođači voda plaćaju naknade i koncesije po teoretskom protoku, kapacitetu, dok eksploatacija kamena se plaća po izvezenom kamionu, a ne po količini kamena u brdu, kaže Ibro Omerbašić, vlasnik "Tešanjskih vrela".
Vlasnici pet kompanija su na sastanku sa kantonalnom ministricom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ZDK Mirzetom Džonlagić predložili da do kraja godine "stave ključ u bravu" ili država, Federacija, Kanton otkupe njihova ulaganja u infrastrukturu i mašine, da se izvrši procjena i da oni fabrike i radnike "poklone" državi, da bi ona formirala Javna preduzeća ako misli da se može iole rentabilno poslovati uz ovakve namete. Ministrica Džonlagić je, rečeno je nakon sastanka, potvrdila da će svaku inicijativu za smanjenje ili nepoklapanje nameta na proizvođače, te njihove inicijative za olakšice radi izvoza, proslijediti Vladi ZDK na razmatranje.
- Najnoviji namet koji nam pokušavaju naturiti, nakon onih iz koncesija, vodonaknada, akciza, jeste Zakon o rudarstvu, koji je usvojen u Nacrtu u federalnom Parlamentu. Po njemu, tražiće nam rudarske šljemove, glavni rudarski projekat, vjerovatno i rudarske inžinjere, imaćemo sve procedure kao da smo otvorili rudnik, pa je čak pored toga što već plaćamo koncesiju i naknade, predviđeno i po ovom Zakonu da plaćamo "korištenje prirodnih resursa", što je apsurd nad apsurdima, kaže Emir Omerbašić, vlasnik "Celvika".
- Sokovi su akcizna roba i mi smo opterećeni akcizom, dok je vinarski lobi izdejstvovao da, zbog navodne zaštite domaće proizvodnje, vino bude svrstano u prehranu, a sokovi, koje pije cijela populacija, to nisu. Umalo su nam nedavno naturili akcizu i na flaširanu vodu, što bi bio presedan u svijetu, bili bi prva država. Odgovorno tvrdim da dio Parlamenta i vlada u ovoj državi svjesno idu na uništavanje domaće proizvodnje, kaže Ibro Omerbašić.
- Trgovački lanci sa centralama u okolnim državama imaju svoje proizvođače, direktne ili indirektne. Evo kako se istjeruju bh. proizvođači. Od nas se traži 200 KM mjesečno da postavimo paletu sa našom vodom usred prodavnice, šoping centra. Sva prodajna vrijednost vode na toj paleti je oko ili ispod te cijene. Trebali bi prodati 10-12 paleta vode da bi se samo isplatilo prodajno mjesto. Ostale su nam akcize, koncesije, naknade, porezi, plaće, obaveze, prijevoz, pakovanja, ambalaža. Ili ključ u bravu. Oni nas svjesno gase, da bi ekonomski okupirali BiH, kaže Emir Omerbašić.
Postovi
