Ajdin S. radi u "Novom životu", u centru Zenice. Svakog jutra dolazi na posao u livnicu, koja ove sedmice obilježava šest decenija rada, kao jedna od najstarijih zeničkih firmi. Ajdin radi sa tridesetak Zeničana, koji u firmu ulaze na kapiju, dok "ostatak" od dvjestotinjak radnika, uključujući i njega, na posao dolazi iz osuđeničke ćelije, tik uz livnicu. 
- Imam dodatni obrok, zaradi se 200 do 300 maraka, dio pošaljem porodici, dio ostavim sebi. Dobro je, kaže mladić, koji se sa ovim poslom prvi put u životu susreo u zatvoru, gdje "leži" zbog pokušaja ubistva. U "Novom životu" se proizvode predmeti od više vrsta odlivaka željeza, od metalnih dijelova izolatora za dalekovode, do šahtova, poklopaca... U asortimanu je sedamdesetak proizvoda, godišnje se proizvede više od 700 tona robe, a čak 85 posto se proda van granica BiH.
- Plasiramo proizvode u Italiju, Francusku, Austriju, Njemačku, Rumuniju, te sve države regi
ona. Zanimljivo je da pojedine dijelove proizvodimo za sve elektroprivede regiona, pa i Rumunije, ali ne i našu EP, kaže Damir Ćurić, menadžer "Novog života", koji je pokrenuo novu kampanju "Izvozimo domaće". Osuđenici - radnici rade po izboru, mogu birati žele li raditi, a ako pristanu, primaju do 300 KM, imaju dodatni obrok, pravo na godišnji odmor od osamnaest dana. Ukoliko se dobro ponašaju i van radnog vremena, u zatvoru, godišnji mogu provesti kod kuća.
- Zakon je propisao da im plaća osuđenika
četvrtina do polovine federalnog prosjeka u istoj oblasti. Zarađeno mogu dati porodici ili potrošiti u menzi. Imaju HTZ opremu, zdravstvenu zaštitu, a radna terapija je osnova našeg cilja angažmana osuđenika. Da ih angažujemo negdje vani, da čiste ulicu, kopaju ili slično, država bi morala platiti za to. Ovako, zaradi i država i oni, kaže direktor KPZ-a Zenica Nihad Spahić.

- Od 1998. godine rad u zatvoru nije obaveza nego dobrovoljnost, pa čak i privilegija, jer osuđenici zarade više nego radnici u nekim zeničkim firmama "na slobodi", koji svojim porodicama moraju platiti dadžbine, smještaj, hranu...Dok je rad bio obaveza, stražari pamte slučaj osuđenika Vojislava Šešelja, koji je po dolasku određen da radi u livnici "Novog života". Odbio je, kazavši da je doktor nauka i da mu ne pada napamet da radi u lvnici, nakon čega su ga vezali i doveli sa lisicama na radno mjesto, dok se nije povinovao "novom radnom zadatku".
- Imam dodatni obrok, zaradi se 200 do 300 maraka, dio pošaljem porodici, dio ostavim sebi. Dobro je, kaže mladić, koji se sa ovim poslom prvi put u životu susreo u zatvoru, gdje "leži" zbog pokušaja ubistva. U "Novom životu" se proizvode predmeti od više vrsta odlivaka željeza, od metalnih dijelova izolatora za dalekovode, do šahtova, poklopaca... U asortimanu je sedamdesetak proizvoda, godišnje se proizvede više od 700 tona robe, a čak 85 posto se proda van granica BiH.
- Plasiramo proizvode u Italiju, Francusku, Austriju, Njemačku, Rumuniju, te sve države regi
ona. Zanimljivo je da pojedine dijelove proizvodimo za sve elektroprivede regiona, pa i Rumunije, ali ne i našu EP, kaže Damir Ćurić, menadžer "Novog života", koji je pokrenuo novu kampanju "Izvozimo domaće". Osuđenici - radnici rade po izboru, mogu birati žele li raditi, a ako pristanu, primaju do 300 KM, imaju dodatni obrok, pravo na godišnji odmor od osamnaest dana. Ukoliko se dobro ponašaju i van radnog vremena, u zatvoru, godišnji mogu provesti kod kuća.- Zakon je propisao da im plaća osuđenika

- Od 1998. godine rad u zatvoru nije obaveza nego dobrovoljnost, pa čak i privilegija, jer osuđenici zarade više nego radnici u nekim zeničkim firmama "na slobodi", koji svojim porodicama moraju platiti dadžbine, smještaj, hranu...Dok je rad bio obaveza, stražari pamte slučaj osuđenika Vojislava Šešelja, koji je po dolasku određen da radi u livnici "Novog života". Odbio je, kazavši da je doktor nauka i da mu ne pada napamet da radi u lvnici, nakon čega su ga vezali i doveli sa lisicama na radno mjesto, dok se nije povinovao "novom radnom zadatku".




