25.5.08

Rudari najbliži smrti

U jami Raspotočje kod Zenice 1982. godine je poginulo 39 rudara. Ako se može reći "srećom", ali većih nesreća i pogibja desetina komorata u BiH nema, ali svako malo novinske stupce pune informacije o pogibjama rudara. Posljednja, kada su dvojica rudara Rudnika boksita u Jajcu, Franjo Sivonjić i Marinko Pejazić, stradali aktivirajući eksploziv u jami, bila je povod da se prisjetimo nekoliko nesreća proteklih godina. Iako jedinstvena evidencija, čak ni u Federaciji, ne postoji, uz pomoć sindikata i uprava dobili smo približne, nezvanične podatke, koji su nam potvrdili da je FBiH ostala bez nekoliko desetina rudara, dok se broj povrijeđenih izražava već u hiljadama.

Raspotočje kod Zenice je najizraženija metanska jama u BiH, u kojoj su posljednjih godina dvije pojedinačne nesreće, u kojima je stradala po jedna osoba. U zeničkoj Staroj jami, 1986. godine poginula su dva rudara i dva inžinjera. Dvije godine poslije, poginuo je jedan rudar, da bi 1993. godine poginuo poslovodni tim od četiri čovjeka, kojeg su činili tehnički direktor rudnika, upravnik jame, šef jame i elektro - inžinjer. Nakon rata dogodilo se nekoliko pojedinačnih nesreća sa jednim, dva ili tri poginula. Posljednja je bila kada je pet stotina tona materijala zatrpalo rudare Samira Čajlakovića i Murisa Pipu, krajem decembra prošle godine. - Stanje je ipak bolje, jer se ulaže, koliko se ima, u zaštitu, ali kobni trenuci uvijek budu kombinacija prevelike želje za dostizanjem norme, spleta nepotrebnih okolnosti, nepažnje, neopreza, umora, iscrpljenosti. Nesreće odavno ne dolaze same po sebi, iako je sam posao rudara "glava u torbi", kaže Nijaz Sarajlić, predsjednik sindikata Rudnika Zenica.


- U šest posljednjih godina, broj povrijeđenih se kretao od 62 do 98, ali u 2003. godini, imali smo 98 lakih ozljeda, bez teških i onih sa smrtnim posljedicama. Jedina smrt u Rudniku zabilježena je 2005. godine, i to padom grede na rudara, u podzemnoj eksploataciji. Ukupno, za šest posljednjih godina bila su četiri teža povrijeđivanja i jedna smrt, kazao je za "Dnevni avaz" Adib Zekić, portparol Rudnika Kakanj. U ovom rudniku, prema broju iskopanih tona uglja, koeficijent povređivanja je svage godine sve manji i manji, a prema Zekićevim riječima, iz godine u godinu se ulaže sve više i više u obučenost, zaštitu na radu, te opremu, kojom se broj povreda, pogotovo u odnosu na urađeno, treba smanjivati. Prema nalazima inspekcije, od 400 povreda, više od 340 godišnje prouzrokuje nepažnja rudara, pa u ovom rudniku pokušavaju dodatnom edukacijom da rudare pokušaju odgovoriti od "nerudarskih" poteza, pogotovo pod zemljom.

Kako nam je saopćeno u sindikatu rudara Federacije, koji svojim radom "pokriva" pet rudnika, Gračanicu, Bilu, Banoviće, Đurđevik i Kreku, u ovih pet rudnika od 2000. godine zabilježeno je deset pogibja rudara u procesu proizvodnje. Čak 119 rudara je zadobilo teške tjelesne ozljede, a zabilježena je i 421 laka ozljeda rudara na radnom mjestu. Nažalost, razjedinjenost rudarskih sindikata, te poslovična nepristupačnost uprava, onemogućava da se na jednom mjestu objedine sve informacije o stradanjima u rudnicima FBiH.

Jedanaestog juna 2002. u Raspotočju je, tokom miniranja zida jame, poginuo poslovođa Sabahudin Golub. Dvedeset devetog avgusta 2003. prilikom postavljanja pokretne trake smrtno stradao Alija Dudić. Drugog septembra iste godine Mustafa Selimović je poginuo od odrona uglja sa stropa. U jami sa najviše stradanja, 22. jula 2006. u Raspotočju gine Hamid Dudić, a 24. februara prošle godine godine Sulejman Rebihić. Zenički komorati nisu samo ginuli u rudarskim nesrećama. Početkom avgusta u Staroj jami, usljed neadekvatne zaštite, pojavljuje se "mišja groznica", odnosno vrlo opasna i zarazna leptospiroza. Prvog avgusta umire rudar Redžo Šabić, a narednih sedmica osamdeset rudara biva smješteno u Zarazni odjel zeničke Kantonalne bolnice, od kojih dvadeset šest ostaje sa teškim posljedicama i provodi naredne sedmice i mjesece na liječenju.