Vehid "Buco" Džananović, vlasnik i direktor autoprevozničke kompanije "Buco" iz Viteza pravosnažno je osuđen na četiri godine i šest mjeseci zatvora 
zbog odgovornosti za nesreću u kojoj su smrtno stradale 43 osobe, a povrijeđeno 11 osoba, uglavnom iz Zenice. Najteža prometna nesreća koja je na ovim prostorima ikad zabilježena dogodila se u subotu, 13. maja 2000. godine, kod Kaknja, na lokalitetu odranije poznatom kao Zli Brijeg.
Uoči osme godišnjice tragedije, "Dnevni avaz" je došao do saznanja da je, nakon iscrpljenih svih pravnih mogućnosti, Džananović na izdržavanju kazne otišao 13. decembra prošle godine, ali od 1. februara ove godine, nakon fantastično kratkih mjesec i po kazne, dozvoljeno mu je da ima radnu obavezu i svakog dana iz KPZ Busovača ide ujutro na posao i vraća se poslijepodne. Vijest ne bi bila toliko zabrinjavajuća, da firma u koju Džananović ide iz KPZ-a nije upravo njegovo vlasništvo, a u njoj je i počinio djelo zbog kojeg je osuđen. Da slučaj nedavne afere sa osuđenim direktorom iz Banovića nije usamljen, pokazao je slučaj osobe koja je više od šest godina od pravosnažnosti presude izbjegavala pravdu, a potom i otišla na "odmor" radeći i dalje u svojoj firmi. Vinko Jekić iz Novog Travnika je osuđen na četiri godine zatvora, jer je pregazio policajca koji ga je pokušao zaustaviti, a onda pobjegao sa lica mjesta. Radi u svojoj kablovskoj televiziji, na radnoj obavezi, sklopljenoj između KPZ Busovača i njegove firme. Borislav Križanac iz Križančevog sela kod Viteza je pucao u mladiće koji su prolazili, a umjesto na 24-satnom izdržavnju kazne, on se resocijalizira radeći u očevoj firmi, kao parketar.
Mladen Mandić iz Nove Bile osuđen je kao pripadnik auto-mafije, za tešku krađu i preprodaju auto dijelova. Kaznu od tri i po godine izdržava u auto-otpadu, čiji je suvlasnik. On nema pravo na vanzatvorske pogodnosti, poput vikenda, godišnjeg odmora, otpusta i slično, ali upravu KPZ-a to ne sputava da zaključi sporazum da on radi "vani", iako upućeniji tvrde da se "osuđenici na radu" svakodnevno vide po kafićima, buticima, šetnji po gradovima, obilasku porodica...Josip Šimunović ubio je sa saučesnicima prvog bošnjačkog povratnika u Pšenik kod Jajca, a nakon pljačke, zapalio tijelo i kuću. Kaznu od osam godina zatvora, nakon KPZ Zenica, već dvije godine izdržava u Busovači, i to radeći u pekari - piceriji, u Vitezu. U preduzeću "Kristal" Vitez radi Josip Biljaka iz Nove Bile, osuđen na dvije i po godine zatvora zbog razbojništva i teške krađe, dok Krajišnik Irfan Šabić radi salonu namještaja "Kesten" kod Viteza, na održavanju računara. Obojica su na radu od 11. marta ove godine.
zbog odgovornosti za nesreću u kojoj su smrtno stradale 43 osobe, a povrijeđeno 11 osoba, uglavnom iz Zenice. Najteža prometna nesreća koja je na ovim prostorima ikad zabilježena dogodila se u subotu, 13. maja 2000. godine, kod Kaknja, na lokalitetu odranije poznatom kao Zli Brijeg.Uoči osme godišnjice tragedije, "Dnevni avaz" je došao do saznanja da je, nakon iscrpljenih svih pravnih mogućnosti, Džananović na izdržavanju kazne otišao 13. decembra prošle godine, ali od 1. februara ove godine, nakon fantastično kratkih mjesec i po kazne, dozvoljeno mu je da ima radnu obavezu i svakog dana iz KPZ Busovača ide ujutro na posao i vraća se poslijepodne. Vijest ne bi bila toliko zabrinjavajuća, da firma u koju Džananović ide iz KPZ-a nije upravo njegovo vlasništvo, a u njoj je i počinio djelo zbog kojeg je osuđen. Da slučaj nedavne afere sa osuđenim direktorom iz Banovića nije usamljen, pokazao je slučaj osobe koja je više od šest godina od pravosnažnosti presude izbjegavala pravdu, a potom i otišla na "odmor" radeći i dalje u svojoj firmi. Vinko Jekić iz Novog Travnika je osuđen na četiri godine zatvora, jer je pregazio policajca koji ga je pokušao zaustaviti, a onda pobjegao sa lica mjesta. Radi u svojoj kablovskoj televiziji, na radnoj obavezi, sklopljenoj između KPZ Busovača i njegove firme. Borislav Križanac iz Križančevog sela kod Viteza je pucao u mladiće koji su prolazili, a umjesto na 24-satnom izdržavnju kazne, on se resocijalizira radeći u očevoj firmi, kao parketar.
Mladen Mandić iz Nove Bile osuđen je kao pripadnik auto-mafije, za tešku krađu i preprodaju auto dijelova. Kaznu od tri i po godine izdržava u auto-otpadu, čiji je suvlasnik. On nema pravo na vanzatvorske pogodnosti, poput vikenda, godišnjeg odmora, otpusta i slično, ali upravu KPZ-a to ne sputava da zaključi sporazum da on radi "vani", iako upućeniji tvrde da se "osuđenici na radu" svakodnevno vide po kafićima, buticima, šetnji po gradovima, obilasku porodica...Josip Šimunović ubio je sa saučesnicima prvog bošnjačkog povratnika u Pšenik kod Jajca, a nakon pljačke, zapalio tijelo i kuću. Kaznu od osam godina zatvora, nakon KPZ Zenica, već dvije godine izdržava u Busovači, i to radeći u pekari - piceriji, u Vitezu. U preduzeću "Kristal" Vitez radi Josip Biljaka iz Nove Bile, osuđen na dvije i po godine zatvora zbog razbojništva i teške krađe, dok Krajišnik Irfan Šabić radi salonu namještaja "Kesten" kod Viteza, na održavanju računara. Obojica su na radu od 11. marta ove godine.
Među najdrastičnijim slučajevima koje su omogućili državni službenici izdvaja se slučaj prosvjetnog radnika Esada Jusića iz Bugojna, osuđenog zbog silovanja. Od 21. aprila ove godine on svakog dana, iako još nema vanzatvorske pogodnosti, ide u Bugojno i održava nastavu, a potom se poslijepodne vraća da prespava u KPZ Busovača, kažu naši izvori u ovom zatvoru.
- Zakonom o izvršenju sankcija predviđena je mogućnost takvog rada. Ministar daje pismenu saglasnost za svaki slučaj, a procedura je sljedeća - firma izrazi želju i potrebu, javi se ustanovi, zatvoru, a onda se kompletira dosije, koji sadrži sigurnosni i druge aspekte, uključujući Nacrt ugovora o obavezama, ko kome i koliko plaća za taj posao
. Sve to se analizira i daje ili ne daje zeleno svijetlo. Uprave je ta koja kontrolira da li osuđenik ide i radi, a cijeli postupak je u cilju resocijalizacije. Poznato mi je da postoje slučajevi da osuđenici rade u svojim firmama ili tamo gdje su prije radili i ponavljam, svaki slučaj se zasebno tretira i donosi odluka, pa u tome ne vidim ništa loše, jer je to način da ti ljudi, kad izađu, nastave normalan život, kaže za "Dnevni avaz" Rešad Fejzagić, pomoćnik federalnog ministra za izvršenje krivičnih sankcija.
- Zakonom o izvršenju sankcija predviđena je mogućnost takvog rada. Ministar daje pismenu saglasnost za svaki slučaj, a procedura je sljedeća - firma izrazi želju i potrebu, javi se ustanovi, zatvoru, a onda se kompletira dosije, koji sadrži sigurnosni i druge aspekte, uključujući Nacrt ugovora o obavezama, ko kome i koliko plaća za taj posao
. Sve to se analizira i daje ili ne daje zeleno svijetlo. Uprave je ta koja kontrolira da li osuđenik ide i radi, a cijeli postupak je u cilju resocijalizacije. Poznato mi je da postoje slučajevi da osuđenici rade u svojim firmama ili tamo gdje su prije radili i ponavljam, svaki slučaj se zasebno tretira i donosi odluka, pa u tome ne vidim ništa loše, jer je to način da ti ljudi, kad izađu, nastave normalan život, kaže za "Dnevni avaz" Rešad Fejzagić, pomoćnik federalnog ministra za izvršenje krivičnih sankcija. Upravnik odjeljenja KPZ-a u Busovači Pero Lovrinović za "Dnevni avaz" je potvrdio da osam od stotinu osuđenika koristi mogućnost rada van Zavoda, ali da na to ne može utjecati, niti odlučivati KPZ, osim što on lično može potvrditi Fejzagićeve riječi da je "sve provedeno po zakonu".
- Ja zaista ne mogu komentirati je li nešto moralno ili ne, nije moje da ja sudim, nego provodim zakon ove države. A Zakon je jasan - ministar od nas dobija personalni dosje, ko je i zašto osuđen, na koliko, a na nama je da potom, ako je odluka pozitivna, da je provodimo. Naši ljudi obilaze povremeno osuđenike na radnom mjestu, svako kašnjenje, dolazak u pijanom stanju, kršenja bilo kakvog drugog propisa automatski bi značilo ukidanje te pogodnosti. Ponoviti ću - nije moje da ocjenjujem moralnost takvih odluka, ja imam pravo na svoje lično mišljenje, ali siguran sam da je u svakom od osam slučajeva provedena zakonska procedura i da oni rade poštujući mogućnost iz Zakona. Do ovog trena nije bilo prekršaja ove prirode i sve se provodi kako je predviđeno, kazao je Lovrinović.
- Ja zaista ne mogu komentirati je li nešto moralno ili ne, nije moje da ja sudim, nego provodim zakon ove države. A Zakon je jasan - ministar od nas dobija personalni dosje, ko je i zašto osuđen, na koliko, a na nama je da potom, ako je odluka pozitivna, da je provodimo. Naši ljudi obilaze povremeno osuđenike na radnom mjestu, svako kašnjenje, dolazak u pijanom stanju, kršenja bilo kakvog drugog propisa automatski bi značilo ukidanje te pogodnosti. Ponoviti ću - nije moje da ocjenjujem moralnost takvih odluka, ja imam pravo na svoje lično mišljenje, ali siguran sam da je u svakom od osam slučajeva provedena zakonska procedura i da oni rade poštujući mogućnost iz Zakona. Do ovog trena nije bilo prekršaja ove prirode i sve se provodi kako je predviđeno, kazao je Lovrinović.
Postovi
